Emocionalna Inteligencija: Ključ Uspeha i Ličnog Zadovoljstva
Istražite značaj emocionalne inteligencije (EQ) i kako ona utiče na uspeh i lično zadovoljstvo. Saznajte kako da poboljšate svoj EQ i uspostavite bolje međuljudske odnose.
Emocionalna Inteligencija: Ključ Uspeha i Ličnog Zadovoljstva
Biti pametan do sada je uglavnom značilo imati visok koeficijent inteligencije (IQ). Međutim, šta je sa koeficijentom emocija (EQ)? Današnja nauka zaključuje da društveno najuspešniji i lično najzadovoljniji pojedinci nisu oni što ih obeležava puki visoki broj racionalne inteligencije.
Šta je emocionalna inteligencija?
Potpuno ostvarenje sopstvene ličnosti pripada emocionalnoj inteligenciji – sposobnosti da se saoseća sa drugima, procenjuje, stvara dobre odnose, bude privlačan, kao i drugim emocionalnim veštinama koje su presudne da se neko zaista uklopi u društvo i bude uspešan, a time koristan kako sebi, tako i okolini.
Mnogi izuzetno inteligentni ljudi se u životu jednostavno ne snađu. To može značiti da su im nedostajale veštine kao što su borbenost, samokontrola, istrajnost, samomotivacija, snalaženje u grupi, empatija.
Test emocionalne inteligencije
Evo jednostavnog testa koji može pomoći u proceni vašeg EQ. Na svako pitanje odgovorite sa "T" (tačno) ili "N" (netačno):
- Ako me verbalno napadnu, obavezno se razljutim.
- Dobro se nosim sa tuđim osećajima tuge, čak i mojih najbližih.
- Ukoliko mi neko preti fizički, osećam ljutnju i strah.
- Mogu se odlučiti da volim nekoga, a onda to i pokazujem.
- Dobro podnosim tuđi gnev i mržnju.
Poželjni odgovori: 1. N, 2. T, 3. T, 4. T, 5. T. Najvažnije je da budemo iskreni sa sobom i da shvatimo da možemo voljno uticati na naše emocionalne reakcije. To se uči.
Zašto je EQ važan?
Emocionalna inteligencija je zaista važna pa se kao takva danas proučava i na fakultetima. Za razliku od intelektualne inteligencije koja se može razvijati u određenoj dobi i do određenih granica, emocionalna se može razvijati bez obzira na životnu dob. Svako može da nauči da komunicira i kontroliše emocije, da razvije osećaj empatije, da spozna sebe ako to želi i da posveti tome određenu pažnju. Ponekad to nije lako, ali se isplati.
Neurološke osnove emocija
Za naše emocije je kriva izvesna žlezda – amigdala – koja živi i radi u našem mozgu. Ona je skladište svih naših zapamćenih emocija i zbog toga smo u stanju da nekad emotivno reagujemo i pre nego što smo zaista svesni situacije.
Impulsi iz amigdale upozoravaju nas: "Ovo je prepoznatljivo, dobro, loše, strašno, opasno". Zato nam se neko na prvi pogled može dopasti, a neko nam može samo uz veliki trud postati drag, iako za to nema nikakvih konkretnih razloga koje bismo mogli definisati.
Kako razvijati emocionalnu inteligenciju?
Vladati sobom ne znači da treba potiskivati emocije, nego postizati ravnotežu kontrolom ekstremnih emocija. Potiskivanje unutrašnjih tenzija ili robovanje burnim reakcijama može dovesti do patoloških stanja kao što je depresija, anksioznost, nesavladivi napadi besa, panike, manijakalni ispadi.
Ne možemo svi uvek biti ni srećni niti uvek ljuti – pa ličili bi na smajlije. Tako svakako, život se sastoji iz prijatnih i neprijatnih osećanja. Za duševno zdravlje važno je umeti održati meru.
Emocionalna inteligencija kod dece
Emocionalna inteligencija je urođena, ali na njoj mora da se radi kako bi se uspešno razvila. Prema jednoj definiciji, to je urođena mentalna sposobnost koja je osnova emocionalne osetljivosti i potencijala za savladavanje veštine upravljanja emocijama.
Roditelji treba da prepoznaju emocije kod dece kako bi ih naučili da ih kontrolišu. Emocionalno osetljivo dete lakše će prepoznati nebezbedne, opasne i rizične situacije i reagovaće adekvatnije od ostalih vršnjaka.
Zaključak
Emocije i razum su nam dati kroz dve vrste inteligencije – obe jednako važne za uspeh i sreću u životu. Cilj je da naučimo kako inteligentno upotrebljavati svoju emocionalnost. Kada uspemo da sakupimo svu pozitivnu energiju i savladamo strah, osećanje očaja, izgubljenosti i panike, možemo da pobedimo i najveće životne izazove.
Kao što je neko rekao: "Psiha i emotivna stabilnost su najbolji saveznici u borbi sa vrlo teškim životnim situacijama." Na kraju krajeva, sve se svodi na jednostavnu istinu – život je lep kada naučimo da ga živimo punim plućima, sa otvorenim srcem i umom koji zna da balansira između razuma i osećanja.